JEDAN I JEDINI: SV.NIKOLA ZA SAMCE I DVOJCE (2024)

Moram priču započeti s jednom simpatičnom anegdotom. Damir Mitrović (drugi dodirektor regate, op.a.) je prije starta imao interview na lokalnoj radio postaji gdje su mu spomenuli da su na startnom popisu vidjeli Darka Prižmića, pa su ga upitali za njegove izglede na regatnom polju i da li ponovno ima status favorita. Na to je Damir odgovorio "mislim da Darko Prižmić nije jedan od favorita regate, ali definitivno osoba s iznimnim iskustvom na ovoj regati..." i onda Darko digne regatu :) Uz ovu priču ide dodatak da Darko ima mobitel s kojim može samo razgovarati i razmjenjivati SMS poruke, dok mu je kolega u kokpitu, Tomislav Grubelić svoj pametni mobitel utopio ubrzo nakon starta.Tako da njih dvojica nisu imali nikakav doticaj s vanjskim svijetom.. trackeri, prognoze... ništa nisu imali. Tako da su kod Glavata otišli vani po svom osjećaju, jer su očekivali da će vjetar puniti iz vani... očekivali su da će imati samo jednu pojalabandu, dok će se ostali morati naviravati. Dok su jedrili oko Lastova imali su neki maestral pa su rekli idemo vani, napravit ćemo jednu viradu i vratit se natrag, na kraju je to isti put. Uopće nisu gledali gdjesu ostali i pogodili su... eto to je obilježilo ovu regatu. A generalno gledajući moram reći da je na startnoj listi bilo 17 jedrilica, a 16 ih je startalo jer jedna od jedrilica kad je shvatila da neće skupiti svu potrebnu opremu koju smo tražili da imaju, nije niti krenula prema Komiži. Što se tiče pregleda jedrilica, Mitre i ekipa su stvarno napravili odličan posao... sve se gledalo... kad ističu baklje, kad ističu splavi... tako da je dosta ekipa moralo povlačiti razne veze i vezice i dobavljati opremu što im nije bila u skladu s propisima ili što joj je istekao rok trajanja. Što se tiče vremena, bilo je ugodno. Po nekoj laganoj tramuntanici su se svi dovukli do Palagruže i onda im je pala bonaca. Zatim se tramuntana vratila i odvela ih je do Glavata. Tamo im je zapuhao maestral koji je trajao skoro cijeli dan... na moru im je bilo lijepo vedro vrijeme, dok smo u Splitu uz obalu imali stvarno gustu maglu. I u nedjelju navečer, nakon maestrala okrenulo je na jugo s kojim su došli do cilja. Prvi su u cilj stigli u nedjelju u noći, dok je posljednji dojedrio u ponedjeljak do podne. Kroz otprilike 13 sati su svi završili. Inače, svi su zadovoljni s rutom koju smo ove godine okrenuli, najviše zbog organizacijskih zahtjeva, a i da ne postane monotono. Nit vodilja nam je bila da se teži dio, ono pravo offshore jedrenje od Komiže do Palagruže i do Glavata, kad se nemaju gdje skloniti u slučaju nekih problema, odradi tijekom prvog dana i prve noći dok su svi još odmorni. A taj drugi dio regate kad se počinju osjećati posljedice umora, da se odradi u blizini kopna, pa da u slučaju potrebe bude lakše i intervenirati a i njima samima da se sklone. Tako da malo psihološki bude lakše. A pitanje starta, koji je bio ove godine 7. prosinca, je što regatu organiziramo zajedno s gradom Komiža, čiji patron je Sv.Nikola i imaju običaj koji ne podržava isplovljavanje na taj blagdan. To smo poštivali i zato je regata startala dan kasnije, a to je i jedna od bitnih razlika u odnosu na ranija izdanja regate, jer su termini starta uvijek bili tempirani tako da jedriličari svi završe do blagdana Sv.Nikole. Većina sudionika je u Komižu stigla 5. pa su onda morali proći provjeru opreme, a i sudjelovali su na tradicionalnom paljenju broda ispred crkvice Sv.Nikole. A što se tiče samaca, ove godine smo imali samo jednog, Ivicu Kostelića. To mi je najviše žao, ali bila je neminovnost da će se to dogoditi. Uz Ivicu je trebao solo jedriti i Fabijan Roić, ali je on otišao na RORC transatlansku regatu. Unatoč ovoj tendenciji da solista bude ovako malo, njih kao kategoriju nećemo ukidati, ali činjenica je da s ove strane Jadrana nema jedrilica koje su napravljene za samačko jedrenje i ljudi su skužili da se na takvo jedrenje nije dobro upuštati s klasičnim charter jedrilicama. A dvojce smo uveli više zbog povećanja sigurnosti i samaca i flote kao grupe, jer kad si sam i u problemu si ili ti ili kolega na drugoj jedrilici ne možeš puno napraviti da nekom pomogneš. S druge strane kad su dvojica na jedrilici to je veće nešto drugo. Goran Martinović, dodirektor regate

Darko je Silvanu stvarno vrhunski pripremio, jer je bio plan s njom poći na Maltu. Većina toga je nova... drifter, code 0... jedino je Super Silva, najjače Silvanino oružje ostalo iz starog seta. Riječ je o spinakeru od ne znam točno koliko kvadrata :) A driifter je montiran na baštun koji je u stvari rezervni baštun Munjeka F. Njega smo montirali još lani, tako da je dosta dug s obzirom kolika je duljina Silvane. I onda drifter ne ide prema krmi, već dođe do štrajeva i onda kad se skine gornja ograda na provi, a drifter se spusti na donje hvatište, cijeli drifter može biti unutar ograde, pa bude kao neka light genova s kojom možeš na stvarno razne promjene vjetrova samo dobivati. I to nas spašava kad su uvjeti bonace koji su u stvari i bili tamo oko Glavata kad je vjetar padao. Ostali su tada produžili gore u Korčulanski kanal, a Darko je odmah rekao "najbolje nam je da se vratimo natrag i ostanemo u tom vjetru... bolje nego da stojimo". Ta je varijanta ispala najbolja jer je ostao vjetar koji nas je pratio od starta, pa preko Palagruže. Iza Lastova smo također najviše vozili s drifterom. Očekivalo se jugo, ali nama je došao više neki oštar. Poslije Vodnjaka opet smo dizali spinaker do neverica koje su bile u kraju. Kad smo već imali orcu put Splita, tad smo dignuli flok. Znači, od starta je bio code 0, pa spinaker, pa kad smo vidjeli da su ovi ispred nas stali na Palagruži dali smo se desno i tu smo vidjeli Munjeka da se ukopao, pa smo i njega zaobišli u malo većem luku i uhvatili pravac za Glavat. Onda je svanuo lijepi dan i krenulua je igra. Netko bi rekao igra živaca, ali kod nas je bilo "ajmo zapalit, pa ćemo onda vidjeti" :) A zanimljivo je bilo i kako sam izgubio mobitel s Navionicsom, prognozom i ostalim... i kako Darko ima običan mobitel imali smo samo instrumente na jarbolu, jedini instrument koji smo pogledali i to u drugom dijelu regate bio je Darkov ručni GPS i nešto smo krivo vidjeli ili nam je krivo pokazao... mi smo jedrili više put Rogoznice nego prema Maslenici. Tu nam se Munjek približavao, a prošli smo ga na Vodnjacima. On je vozio normalno na Maslenicu i tu smo se sreli drugi put. Onda je odjurio dalje prema Splitu. A onaj moj mobitel... kad smo se malo ustabilili u vožnji prema Palagruži, kad smo jedrili sa spinakerom... kako ja i Darko volim pjevati i lijepu muziku, izvadio sam bluetooth zvučnik, telefon stavio na ulaz u kabinu i krenuo u kabinu po spizu, brod se neznatno nagnuo i ovaj klizne preko 3-4 konopčića od barbera... nemam pojma kako se to uspjelo desiti. Moguće da bi u tom slučaju drugačije odvozili, vjerojatno bi to jugo pratili i čekali. Kako su bile neke popodnevne ure, a juga još nije bilo, prepotstavili smo da neće ni zapuhati. Cijeli dan je bio onaj dnevni vjetar koji je pratio sunce i jugo kao jugo se nije pojavilo, tako da je i kroz noć bila neka druga situacija.Što se tiče spavanja ja sam spavao dva puta po pola sata, a Darko jedan put pola sata. Kako nema autopiloa, Darko je bio na timunu cijelo vrijeme, a ja sam odrađivao sve ono naprijed i on bi mi pomagao u pojalabandama. Po pitanju hrane, na meniju su prevladavale polpete koje smo napravili dan ranije. Imali smo imalo slatkoga... suhe smokve spašavaju stvar! Otac mi je napunio kutiju suhih smokava i zajedno s raznim oraščićima dobije se prava stvar... po šaku toga se stavi u džep i to te drži. Tomislav Grubelić, suskiper Silvane

O regati mogu reći sve najbolje. Uz Jabuku je ovo jedna od najzanimljivijih i najintenzivnijih regata što Jadran može ponuditi. Ovo je bilo prvi put da jedrim u dvoje na Swanu i prezadovoljan sam kako smo Ante i ja kvalitetno odradili sve od početka do kraja. Priprema broda je bila dosta zahtjevna, jer je uz sve ostalo trebalo posebno pripremiti i sigurnosne sustave. Zajedno smo odradili trening - dva, tako da smo bili spremni. Start nam je bio dobar i na početku dok je puhalo dosta smo se odvojili i kasnije nas je dočekala bonaca i lagani vjetar na Palagruži, pa smo se tamo samo jedva vukli. I onda je stigla prva noć i kad je počelo puhati i kad smo već imali solidnu razliku, pomela nas je jedna nevera. Dosta ružno je izgledala. Logika i razum su prevladali, pa smo skratili jedro i stavili olujni flok. Izabrali smo ono što se kaže "na pomorački način", sigurno jedrenje i tu su nas Mario i Mario - Toto Travel, sustigli. Mi se tu nismo htjeli izlagati nepotrebnom riziku jer je ipak novi brod i dosta zahtjevni uvjeti na moru, pa smo se odlučili na safety varijantu. To prebacivanje na olujni flok smo napravili na vrijeme, dignuli smo ga desetak minuta prije nevere i kasnije spustili kad je nevera prošla. Mislim, nije to bilo ništa strašno, dvadesetak čvorova, ali bila je noć, vidjeli smo samo da dolazi ogromni crni oblak koji je izgledao stvarno ružno, puno munja ispred nas... nismo vidjeli što je tamo dalje ispred nas, pa smo odlučili ne riskirati ni tehnički problem a ni da netko od nas padne u more! Kako smo već ranije pripremili sve mjere i za olujni flok tako je i jedrenje s njim išlo bez problema. Brod je bio spreman u 5 minuta... a balans broda, prvi krat i taj mali flok su bili skroz u redu, a i kut stvarnog vjetra je bio oko 70°, laška orca. Nakon toga je uslijedilo praktički 24 sata match racea s Totom, a što je na kraju završilo dobro za nas. Po laganom vjetru smo imali dosta deficita... fali nam sprijeda nekakav drifter, ali nismo se dali i izdržali smo do kraja. A što se tiče foilova, oni se koriste po jačem vjetru u orcu i po jačem vjetru u mezzonavu i krmu. Tako da smo ih koristili minimalno, jer nije bilo dovoljno vjetra. A taj match race s Totom... stvarno nam je najveći handicap bio taj nedostatak driftera. Jedrili smo samo s flokom i genakerima, pa kad bi vjetar pao na 2-3 čvora onda smo malo gubili i Farr bi odlazio naprijed jer mi nismo imali pravog alata. Ali to je bilo očekivano i čim bi zapuhalo 5-6 čvorova mi smo imali za nijansu bolju brzinu, a sve iznad 10-12 smo letjeli u odnosu na njih. Tako da smo se konstantno lovili s njima... baš ono što jedrenje treba biti. Ivan Kljaković-Gašpić, suskiper Go Racing

Meni je ovo već 8. ili 9. Sv.Nikola, a start iz Komiže je bio i 2002. godine kad sam i pobijedio na ovoj regati. Mislim da je ovaj smjer regate mnogo jednostavniji za voziti, jer se jedri direktno na Palagružu. Zatim je 40 NM do lastova i kasnije si cijelo vrijeme uz kraj, a prije se jedrilo na potezu Blitvenica - Palagruža... cijelo vrijeme na otvorenom. Meni je najdraže bilo to što je more bilo "flat" cijelo vrijeme - bez valova, nije uopće bilo ozbiljnog vala na cijeloj regati. Stvarno je bilo ugodno za voziti. Bilo je i toplo. Bio sam par puta na Sv.Nikoli kad su bile bure... sam na otvorenom... za smrznuti se! Vozili smo s genakerima do Palagruže i tu je Bambi napravio dva sata razlike ispred nas. Jednostavno je brži od sviju ostalih i kasnije smo zaključili da smo do 5 čvorova bili brži od njega, a sve poviše 5 u svim kutevima ga nismo mogli stići. Iako je napravio tako veliku razliku uspjeli smo ga uloviti do Lastova. To nam je bilo nevjerojatno i poslije smo čuli da su oni skidali flok zbog jedne jače nevere koja je bila ispred njih i trajala je oko sat vremena. A mi smo tada skinuli genaker, dignuli flok i s njim nastavili voziti po toj neveri. Na kraju to nije bilo prejako, dizalo je do možda 23-24 čvora. Tu smo mi jedrili pun gas prema njima, ali mi je i dalje nevjerojatno da smo ih tu uspjeli stići, ipak su bili dva sata ispred nas. Mi smo u toj neveri jedrili brzinama od oko 9-10 čvorova, bila je laška orca, skoro pa je puhalo u bok. Kasnije je vjetar pao na oko 5 čvorova i mi smo po tom jedrili s oko 2 čvora. Mi smo ih po tom u principu pomalo grizli jer smo sigurno u tim uvjetima bili brži. Glavat smo okrenuli zajedno i od njega kreće nadmudrivanje i biranje tko će na koju stranu. Stranu smo mi pogodili i napravili razliku od 2-3 milje. Kad je jugo napokon probilo dignuli smo genaker vozili smo do desetak čvorova, ali Swan je vozio po 2-3 čvora brže, tako da koliku god da smo mi napravili razliku po laganom vjetru on je u sat vremena vrati. A na Maslinicu smo stigli ono, brod na brod, praktički u 20 metara razlike. Oni su bili privjetrinski i pokrivali su nas cijelo vrijeme. Reagirali su na svaku našu viru i nikako nam nisu dali proći. S druge strane mislim da su oni tu izgubili regatu! Da nas nisu pokrivali, već da su jedrili direktno za Split sigurno ne bi izgubili po korekciji. Kako je vjetar oscilirao mi bi nadoknađivali razliku kad bi pao na oko 5 čvorova, ali čim bi dignuo na 7-8 oni bi otišli i tako sve dok jugo nije dignulo na 12 čvorova i tek tada su odjurili. Njih je bio strah da ih mi ne prođemo, a ostali su svi bili predaleko i nisu na njih obraćali pažnju, a na kraju su minute odlučivale. Toliku razliku smo napravili jer smo mi odjurili kad su oni svi ostali u bonaci kod Vela Luke. S druge strane je Prižma napravio šou kad je otišao s vanjske strane Lastova. Imao je manji brod, čisti vjetar, a davali smo mu 4-5 sati po korekciji. Što se tiče tehničke izvedbe tu smo prezadovoljni. Napravili smo 5-6 milja puta manje nego bilo tko od ostalih i nismo imali nikakvu štetu na brodu. Mislim da bi rasplet bio drugačiji da su bili teži uvjeti na moru, onda bi i Swanu bilo puno teže voziti nego sad, jer ovo je sad bilo nevjerojatno koliko je more bilo mirno na cijeloj ruti. Čak i ta nevera je bila u pola krme, tako da se val ni tada nije osjetio. Što se tiče spavanja, išli smo po bonacama naizmjenično po četrdesetak minuta, čisto da se odmore leđa, jer dok se samo vozio brod dosta je bio jedan da bude vani, ali kad je bila neka akcija morali smo obojica biti zaposleni. Mario Hrvoj, suskiper Toto Travel

Za početak moram reći da je naša jedrilica je bila najsporija po handicapu. Što se tiče starta, nismo briljirali, bili smo osrednji. Bio je neki lagani vjetrić. Nakon što smo se odvojili od Komiže jedna grupa je vozila malo pojanije, livije od Palagruže, vjerojatno su kasnije u orcu očekivali veću brzinu, a mi smo išli nekom driturom prema dolje i na desetak milja od Palagruže počeli su slabiti ti vjetrovi a mi smo počeli sustizati brodove ispred nas. Može se reći da su to bili naši uvjeti. Okrenuli smo Palagružu, možda je pet brodova bilo iza nas. Baza je bila to da su na svakoj oznaci... Palagruža, Glavat, Šolta... bile totalne bonace! Bar kad bi mi došli. Ta prva bonaca, na Palagruži nas je uhvatila na nekih 6-7 milja od nje. Povremeno bi došao neki reful koji bi trajao tri minute i s njim bi se približili 50 metara. Dok nismo stigli do te bonace jedrili smo sa spinakerom, a tu kad smo upali u bonacu digli smo drifter. Kad smo okrenuli Palagružu, u stvari onaj mali škojić, Malu Palagružu, trenutno je okrenulo na neki levanat, uglavnom neki vitar za voziti prst laško. Tada je dobro puhalo, imali smo krat glavnog jedra i to nas je dovelo dosta blizu Glavata. To je trajalo cijelu noć, a nas dvojica smo odlučili da nećemo spavati ovaj prvi dio regate, možda da uspijemo napraviti neku razliku. Glavat smo okrenuli kao treći brod od iza. Svanulo i to je bio dan u kojem smo po našem planu trebali nešto i odspavati. Kad smo stigli do Glavata tu je u bonaci stajalo 6-7 jedrilica. Većina je stajala s desne strane Glavata, a Fangac je bio skroz lijepo, baš blizu Glavata. Onda smo pratili situaciju na trackeru i vidjeli da su ti gornji brodovi imali neki burin koji je kasnije okrenuo u provu, došao više s levanta. Tada smo morali donijeti odluku idemo li lijevo ili desno. Ako odemo desno u najboljem slučaju možemo doći do krme ovoj grupi i eventualno ako stigne jugo iz prognoze možda pobijedimo jedini brod koji je s lijeve strane. A ako odemo lijevo možemo eventualno pobijediti ovih 5. S druge strane niti jedna od prognoza nije baš točno pogodila što će puhati, pa smo odlučili otići lijevo i "tko pukovnik tko pokojnik"... Za početak nas je uhvatio neki privatni reful s kojim smo došli Fangacu doslovno na pet metara i tada smo uspjeli proći ovu desnu grupu. To je bilo važno jer je to bilo pola regate i kako smo jedrili na handicap i prošli smo brodove koji su brži od nas i favorizirani po handicapu i sad je njima zadatak da naprave duplu razliku do kraja da bi bili bolji. Nakon što smo okrenuli Glavat nastavljamo dalje jedriti s drifterom, ali je bolje od nas prošao First 40.7 koji je okrenuo s nama i jedrio s nekom dubljom genovom. S nekim refulićem se on odovojio od nas, a tada nekako i sunce počinje padati. I tako smo ostali stajati negdje na pola puta između Lastova i Korčule, a njega je ispalilo na 2-3 milje od nas. Srećom smo bili u nekom južnom kurentu pa nas nije vraćalo natrag i stalno smo išli naprijed s možda pola čvora. Tu nas je još držala euforija od prolaska te grupe, ali kako je počela padati noć trebalo je napokon i malo odspavati. Tada je Mario otišao u kabinu, a ja ću voziti dok je lagano jugo. Kad krene malo jače budim Marija. I on je odspavao dok ga nisam probudio kad sam vidio po trackeru da su se ovi iza počeli kretati... znači stiglo im je jugo. Spavao je možda 45 minuta, a ja sam onda uspio još nekih 15-20 minuta... sve ostalo spavanje prije toga je bilo petnaestak minuta dok sjediš sa škotom u ruci... To sve smo jedrili s drifterom, a kad smo prošli Korčulu prebacili smo se na genaker. Inače Satan ima jarbol, glavno jedro i taj genaker od minija i u principu smo testirali kako taj noviji koncept jedara radi u kombinaciji sa starim linijama trupa. To je dosta dobro prošlo. Vjetra je tu bilo oko 15-17 čvorova i do Maslinice smo uspjeli ostaviti iza nas sve osim Fangaca i Adio pameti. Tu smo hvatali dobre brzine. Bilo je marete i u lijevi i u desni kvartir, tako da smo jedan dobar dio dosta dobro surfali. Imali smo brzine čak i do 8 čvorova. Nakon bonace na Palagruži, cijelog dana provedenog u obilasku Glavata, ponovno nas je uhvatila bonaca i na Maslinici. Ova je najkraće trajala ali je bila najzeznutija, jer je ostalo dosta mrtvog mora od juga s kojim smo stigli do tu. Tako da i onih čvor ili dva što bi mogli uhvatiti od tih valova nismo mogli realizirati. Nakon nekih pola sata stajanja smo ponovno krenuli. Jedrili smo po burinu a imali smo dignuto puno glavno i flok... ono u Čiovo, pa okreni, Čiovo, pa okreni... Nas dvojica nismo baš najjači s tim akvatorijem, pa smo tek kasnije saznali da smo trebali ići put Šolte jer da je tamo manji kurenat po jugu. Ono što je prevladalo da mi odemo put Čiova je što smo na trackeru vidjeli da ovi što su bili uz Šoltu su doslovno stajali, a ovi što su jedrili uz Čiovo su imali brzine od bar 5 čvorova. Nekako u svitanje smo počeli vidjeti Split i mislili smo da je mukama kraj, ali je onda odjednom Split nestao u nekom crnilu, nestao je i Brač... kiša... Kako brod nije naš, stariji je, a i po handicapu smo stajali dosta dobro, tada smo skratili na treći krat i stavili smo olujni flok. Pustili smo onda da to stigne do nas, ali na kraju to nije bila neka posebna nevera, možda dvadesetak čvorova juga. Tako smo čekali petnaestak minuta da vidimo kako će se vrijeme razvijati, a za to su nas Gingolina i još neki su nas prošli. Kad smo vidjeli da od tog svega nema ništa dignuli smo sve natrag i zajedrili do cilja. Moram spomenuti, ne znam da li je još netko to pričao, ali kad smo jedrili par milja iza Palagruže more je alduravalo, ali s ogromnim balonima. To je bilo bajkovito za vidjeti. Nekoliko milja smo plovili kroz to. Ne znam da li su to bile najlonske kese ili meduze, ali stvarno nešto lijepo za vidjeti. Filip Miroić, suskiper Satan 2 2Π/7

Bilo je lijepo, nije bilo lošeg vremena, bilo je zanimljivog regatavanja i za malo laganije brodove jer je bio laganije vjetar. U prvoj noći je bila jedna nevera, dok je u drugoj bilo jugo s par neverina i to je to. Kako smo bili s težim brodom, ja i Piacun smo malo spavali. Pokušavali smo pratiti ove laganije i brže, a s druge strane smo i takvi likovi. Ja sam ukupno u dvije noći odspavao 2-3 sata, a toliko i Igor. Pokušavali smo maksimalno voziti brod. Uhvatila nas je jedna nevera od tramuntane u orcu ispred maslinice, a drugima je udarilo u krmu. Što se tiče opreme na brodu smo imali dva spinakera i flokove. Ona prva noćna nevera nas je uhvatila na izmaku, malo više je zakačila prve brodove, tako da smo mi vozili s jednom rukom krata i teškom genovom. A drugu noć smo imali neke neverine pod niskim oblacima, pa čak smo imali i jednu čudnu situaciju ispod jednog vrlo niskog oblaka. To je bilo u trenucima kad smo mi izgubili mogućnost da završimo regatu kao četvrti brod. Upali smo u neku rupu... par stotina metara okolo sve normalno puše, a kod nas ništa i tako dva puta. Neki teški oblak od polu kiše je bio praktički na vrhu jarbola i povlačio je vjetar prema gore... spinaker je stajao paralelno s jarbolom. To nisam baš do sad vidio... vjerojatno jer je bilo nestabilno vrijeme, dolje još toplo, a gore hladnije... stvarno čudno. Prvu noć nije bilo ni vlage, bilo je toplo, istina malo bolje obučeni. A i brod je dozvoljavao malo više komoda, pa sam i malo kuhao :) Emil Tomašević, suskiper Ultra Svibor